Red reči kod enklitika: pravilo drugog mesta
Enklitike su one sitne, nenaglašene rečce — sam, si, je, ću, se, me, te, ga, mi, ti, mu, li, bih — koje ne mogu da stoje same. Naslanjaju se na prvu naglašenu reč ispred sebe i zato gotovo uvek staju na drugo mesto u rečenici. Otud „Video sam ga“, a nikako „Sam ga video“. Kad se nakupi više enklitika, redosled je strog i ne menja se: prvo „li“, pa pomoćni glagol biti (sam, si, smo — osim oblika „je“), pa dativ (mi, ti, mu, joj), pa akuzativ (me, te, ga, je), pa „se“, i tek na kraju oblik „je“. Tako dobijamo „Dao sam mu je“ i „Da li si ga video?“. Pogodite to mesto i rečenica odmah zvuči prirodno i tečno.
Primeri
- Dao sam mu je. I gave it to him.
- Kako se zoveš? What's your name?
- Da li si ga video? Did you see him?
Cela lekcija
Sve iz videa, u tekstu.
-
Kažeš „Sam ga video“ — i odmah se čuje da nisi odavde. Te sićušne rečce, sam, ga, se, imaju svoje tajno mesto u rečenici. Pogodiš ga i zvučiš tečno čak i kao početnik.
-
O čemu se radi. Srpski ima gomilu nenaglašenih rečci — zovu se klitike: sam, si, je, ću, se, me, te, ga, mi, ti, mu. One se ne mogu izgovoriti same, nego se naslanjaju na reč ispred sebe. Zato imaju strogo pravilo gde stoje.
-
Evo srca celog pravila. Klitika nikad nije prva reč u rečenici. Naslanja se na prvu naglašenu reč ili izraz i staje odmah iza nje — na drugo mesto. Zato Srbi kažu „Video sam ga“, a nikako „Sam ga video“.
-
Pogledaj najjednostavniji slučaj. Prošlo vreme od „videti“ traži pomoćnu rečcu „sam“. Ona ne sme da počne rečenicu — staje iza prve reči, glagolskog pridev: Video sam ga. „I saw him.“ Prvo „video“, pa odmah „sam“, pa „ga“. Klitike se zalepile na drugo mesto, tačno iza prve reči.
-
Sad gledaj kako klitika skače kad rečenica počne nečim drugim. Ako kreneš sa „juče“, ta reč je prva — i „sam ga“ se lepe tačno iza nje: Juče sam ga video. „I saw him yesterday.“ Sad je „juče“ prva reč, pa klitike skaču na drugo mesto, daleko od glagola „video“. Drugo mesto prati prvu reč, ma šta to bilo.
-
A šta kad se nakupi više klitika odjednom? Tada slede strog, nepromenljiv redosled. Prvo upitno „li“. Zatim pomoćni glagol biti — sam, si, smo — osim oblika „je“. Pa dativ: mi, ti, mu, joj. Pa akuzativ: me, te, ga, je. Pa „se“. I na samom kraju „je“.
-
Hajde da sklopimo ceo niz. Hoćeš da kažeš „Dao sam mu je“ — dao knjigu njemu. Redosled je zakovan: prvo pomoćno „sam“, pa dativ „mu“, pa akuzativ „je“: Dao sam mu je. „I gave it to him.“ Pomoćni glagol, pa kome — „mu“, pa šta — „je“. Nikad obrnuto. Taj poredak je fiksiran i ne sme se menjati.
-
Pogledaj „se“ na delu. Povratni glagoli traže „se“, koje takođe ide na drugo mesto. Kad pitaš nekoga za ime: Kako se zoveš? „What's your name?“ Prvo „kako“, pa odmah „se“ na drugo mesto, pa glagol. Ne „Kako zoveš se“ — „se“ ne sme na kraj.
-
Sad pitanje sa upitnim „li“. Ono uvek otvara niz klitika. „Da li si ga video?“ — redosled je „li“, pa pomoćno „si“, pa akuzativ „ga“: Da li si ga video? „Did you see him?“ „Da“ je prva reč, pa „li“, pa „si“, pa „ga“. Ceo niz po redu: pitanje, pa biti, pa objekat. Tako se gradi pitanje u prošlom vremenu.
-
Jedna važna začkoljica — oblik „je“. To „je“ od glagola biti je jedini izuzetak: ne ide na početak niza nego na sam kraj. Zato: Dala mu se je. Ali u običnom govoru „se je“ se stapa, pa češće čuješ „Dala mu se“. Zapamti samo: pomoćno „je“ je poslednje u nizu, iza svega ostalog.
-
Sad glavna zamka — razlog zbog kog si ovde. Ne počinji rečenicu klitikom. „Sam ga video“ ne valja jer „sam“ ne sme biti prvo. Mora iza prve naglašene reči: „Video sam ga“.
-
Druga česta greška — slažeš niz po engleskoj logici. Misliš „dao njemu to“ i kažeš „Dao sam je mu“. Ne valja: dativ uvek ide pre akuzativa. Prvo kome, pa šta: Dao sam mu je.
-
Da rezimiramo. Klitike — sam, je, se, mu, ga — nikad nisu prve; staju na drugo mesto, iza prve reči. Kad ih ima više, redosled je zakovan: „li“, pa biti, pa dativ, pa akuzativ, pa „se“, pa „je“ na kraju. „Video sam ga“, „Dao sam mu je“. Pogodi to mesto i zvučiš kao pravi Srbin.