Possessive pronouns: moj, tvoj, njegov…
Possessives are moj (my), tvoj (your), njegov (his), njen (her), naš (our), vaš (your pl./polite), njihov (their). They agree with the thing owned, not the owner: moj brat, moja sestra, moje dete.
Primeri
- moj brat my brother
- moja sestra my sister
- njen muž her husband
Cela lekcija
Sve iz videa, u tekstu.
-
Muškarac za sestru kaže — moja sestra, ne moj. Zašto ženski oblik? Zato što se prisvojna zamenica u srpskom ne slaže sa vlasnikom, nego sa onim što se poseduje.
-
Prisvojne zamenice govore čije je nešto. Evo cele sedmorke: moj, tvoj, njegov, njen, naš, vaš i njihov.
-
Moj, tvoj, njegov, njen, naš, vaš, njihov. Vaš je i učtiv oblik za jednu osobu kojoj persiraš.
-
Sada ono najvažnije. U srpskom se prisvojna zamenica slaže u rodu sa imenicom koju opisuje. Ne sa tobom, vlasnikom, nego sa stvari koju poseduješ.
-
Oblik prati rod imenice. Muški rod ostaje — moj. Ženski dobija a — moja. Srednji dobija e — moje.
-
Krenimo. Brat je muškog roda, pa moj ostaje u osnovnom obliku: moj brat
-
Sestra je ženskog roda, pa moj postaje moja — i to važi i ako sam ja muškarac. Bitan je rod imenice. moja sestra
-
A dete je srednjeg roda, pa moj postaje moje, sa nastavkom e: moje dete
-
Isti princip sa tvoj. Pred ženskom imenicom knjiga postaje tvoja. Kraj reči uvek prati rod imenice. tvoja knjiga
-
Sada njegov i njen. Njegov — vlasnik je muškarac. Sin je muškog roda, pa ostaje njegov: njegov sin
-
Njen — vlasnik je žena. Ali muž je muškog roda, pa je oblik njen: prati muža, ne nju. Imenica menja kraj, ne vlasnik. njen muž
-
I množina vlasnika. Uz imenicu grad, muškog roda, kažeš: naš grad
-
Evo najčešće greške. Muškarac pomisli — ja sam muško, pa kaže moj sestra. Ali sestra je ženskog roda: mora moja sestra. Rod imenice odlučuje, ne ti.
-
Da rezimiramo. Sedam zamenica: moj, tvoj, njegov, njen, naš, vaš, njihov. Sve se slažu sa imenicom — a za ženski, e za srednji rod. Imenica menja oblik, ne vlasnik.