Reflexive verbs with 'se'
Many verbs carry the reflexive particle 'se': zvati se (to be called), osećati se (to feel), vraćati se (to return). 'Se' is a clitic — it follows the same second-position rule as 'sam' and friends and never starts a sentence.
Primeri
- Kako se zoveš? What is your name?
- Osećam se dobro. I feel good.
- Vraćam se kući. I'm going back home.
Cela lekcija
Sve iz videa, u tekstu.
-
Hoćeš da pitaš nekog kako se zove? Bez jedne sićušne reči — „se“ — ne ide. Ona ti treba da se predstaviš i da kažeš kako se osećaš. Mnogo glagola nosi to „se“. Hajde da naučimo gde mu je mesto.
-
Evo o čemu se radi. Veliki broj srpskih glagola ide u paru sa rečcom „se“. To „se“ je deo glagola — uči ga zajedno s njim, kao jednu celinu. „Zvati se“ znači imati ime. „Osećati se“ znači biti u nekom stanju. „Vraćati se“ znači ići nazad.
-
Pogledaj koliko ih je svuda oko tebe. Sa leve strane glagoli sa „se“ koji ti trebaju svaki dan: zvati se, osećati se, vraćati se, žuriti se. Sa desne nekoliko bez „se“, da vidiš razliku: raditi, pisati, čitati. „Se“ nije nasumično — ide uz tačno određene glagole.
-
Krenimo od onog što ćeš reći prvog dana — pitanja za ime. Obrati pažnju gde stoji „se“: Kako se zoveš? „What is your name?“ Glagol je „zvati se“, a „se“ ne stoji uz glagol — uskočilo je odmah iza prve reči „kako“. Zapamti to mesto.
-
I odgovor na to pitanje takođe nosi „se“. Kad se predstavljaš, kažeš: Zovem se Ana. „My name is Ana.“ Bukvalno: „zovem se Ana“ — „nazivam sebe Ana“. Vidiš da „se“ ide odmah iza glagola „zovem“ jer je glagol na početku. „Se“ traži drugo mesto u rečenici.
-
Evo ključnog pravila. „Se“ je klitika — kratka, nenaglašena rečca koja se nikad ne nalazi na prvom mestu u rečenici i nikad nije naglašena. Ona se „naslanja“ na prvu reč i staje odmah iza nje — na takozvano drugo mesto. To je isto pravilo koje važi i za „sam“, „si“, „je“. Klitike vole drugo mesto.
-
Pogledajmo to drugo mesto na delu. Hoćeš da kažeš kako si — koristiš „osećati se“: Osećam se dobro. „I feel good.“ Glagol „osećam“ je prvi, pa „se“ dolazi odmah iza njega, na drugo mesto, a tek onda „dobro“. Red je: glagol, „se“, ostatak. Nikad ne počinješ rečenicu sa „se“.
-
Sad pazi šta biva kad rečenica ne počne glagolom. Ako prvo dođe druga reč, „se“ se zalepi za nju: Vraćam se kući. „I'm going back home.“ Glagol je prvi, pa je „se“ iza njega. Ali u „Sutra se vraćam kući“ prva reč je „sutra“, pa „se“ skače iza nje — daleko od glagola „vraćam“.
-
Uporedi dve rečenice sa glagolom „žuriti se“. Kad glagol počinje, „se“ je odmah iza njega: Žurim se na posao. „I'm hurrying to work.“ A ako rečenica počne sa „Uvek“, gledaj kako se „se“ pomera napred: Uvek se žurim ujutru. „I always hurry in the morning.“ „Se“ uvek na drugo mesto.
-
A šta kad se sretne više klitika odjednom? One se ređaju u tačnom redu. „Sam“, „si“, „je“ dolaze prvi, a „se“ ide iza njih. Zato kažeš „vratio sam se“, a ne „vratio se sam“. Glagolska klitika prva, „se“ za njom.
-
Pogledaj to u prošlom vremenu. Hoćeš da kažeš da si se vratio kući juče: Vratio sam se kući. „I went back home.“ Dve klitike zajedno: „sam“ pa „se“, baš tim redom, odmah iza prve reči „vratio“. Nikad obrnuto.
-
A sada glavna zamka — razlog zbog kog si ovde. Ne počinji rečenicu sa „se“ i ne lepi ga uvek tik uz glagol. „Se zovem Ana“ zvuči pogrešno jer „se“ ne sme biti prvo. Mora iza prve reči: „Zovem se Ana“. Drugo mesto, uvek.
-
I druga česta greška — prosto izostaviš „se“. Bez njega glagol menja značenje ili ne postoji. „Kako zoveš?“ znači „koga zoveš, koga pozivaš“, a ne „kako se zoveš“. Bez „se“ pitaš nešto sasvim drugo. Nemoj ga ispustiti.
-
Da rezimiramo. Mnogo glagola nosi „se“ — zvati se, osećati se, vraćati se — i ono je deo glagola, pa ga uči zajedno s njim. „Se“ je klitika: nikad prva reč, uvek na drugom mestu, iza klitika poput „sam“. I ne zaboravljaj ga — bez „se“ rečenica znači nešto drugo.