Kratke zamjenice u srpskom: me, te, ga, joj
Ako kažeš „Vidim njega“, Srbin će te razumjeti, ali zvučiš kao iz udžbenika. U svakodnevnom govoru rabe se kratke, nenaglašene zamjenice — klitike. Postoje dva niza: akuzativ (koga/što) me, te, ga, je, nas, vas, ih i dativ (komu) mi, ti, mu, joj, nam, vam, im. Zato kažeš „Vidim ga“ umjesto „Vidim njega“, „Zovem je“ umjesto „Zovem nju“ i „Dajem ti knjigu“. Klitika je zanaglasnica: nikad ne stoji prva, nego na drugo mjesto u rečenici — „Danas ga vidim“. Dugi, naglašeni oblik (njega, tebe) čuvaš za naglasak, za jednočlani odgovor i obavezno iza prijedloga: „Ovo je za njega“, a nikako „za ga“. Pazi i na „je“: to je akuzativ „nju“, ali izgleda jednako kao glagol „je“ — razlikuje ih položaj.
Primjeri
- Vidim ga. I see him.
- Dajem ti knjigu. I'm giving you a book.
- Zovem je. I'm calling her.
Cijela lekcija
Sve iz videa, u tekstu.
-
Htio bi reći „Vidim ga“, a kažeš „Vidim njega“. Razumjet će te, ali zvučiš ukočeno, kao iz udžbenika. Srbi u svakodnevnom govoru rabe kratke, nenaglašene zamjenice: me, te, ga, joj. Hajdemo ih svladati.
-
Evo o čemu je riječ. Kad imenicu zamjenjuješ s „njega, nju, njih“, srpski ima dva oblika. Dugi, naglašeni: mene, tebe, njega. I kratke, nenaglašene riječce koje zovemo klitike: me, te, ga. U običnom govoru gotovo uvijek rabiš kratke.
-
Postoje dva niza, prema padežu. Akuzativ — to je „koga, što“, izravni objekt: me, te, ga, je, nas, vas, ih. I dativ — to je „komu“, onaj komu nešto daješ ili govoriš: mi, ti, mu, joj, nam, vam, im. Ne moraš sve znati napamet odjednom; gledaj kako rade.
-
Krenimo od najčešćega. Želiš reći da vidiš njega. Ne treba ti dugačko „njega“ — dovoljno je jedno „ga“: Vidim ga. „Vidim ga.“ To „ga“ je akuzativ od „on“ — kratki oblik za „njega“. Dolazi odmah iza glagola, na drugo mjesto u rečenici. Tako Srbi doista govore.
-
Isto vrijedi i za nju. Ako zoveš neku djevojku, ne kažeš „Zovem nju“ — rabiš kratko „je“: Zovem je. „Zovem je.“ Ovo „je“ je akuzativ od „ona“. Pazi — izgleda jednako kao glagol „je“ od „biti“, ali ovdje znači „nju“. Razlikuje ih mjesto u rečenici.
-
Sada dativ — komu nešto daješ. Želiš reći da daješ knjigu tebi. Umjesto dugog „tebi“, rabiš kratko „ti“: Dajem ti knjigu. „Dajem ti knjigu.“ To „ti“ je dativ — primatelj radnje. Stoji odmah iza glagola, a tek onda dolazi „knjigu“. Glagol, pa klitika, pa ostatak.
-
Još jedan dativ, ovaj put za nju. Dativ od „ona“ je „joj“ — riječ koja često zbuni početnike. Ako njoj nešto govoriš: Kažem joj istinu. „Govorim joj istinu.“ „Joj“ znači „njoj“ — kratki dativ od „ona“. Ne brka se s akuzativom „je“: „je“ je koga vidim, „joj“ je komu govorim.
-
Evo ključnog pravila o mjestu. Kratke zamjenice su klitike — nenaglašene, nikad prve u rečenici. Naslanjaju se na prvu riječ i staju odmah iza nje, na drugo mjesto. Zato „Vidim ga“, a ne „Ga vidim“. Isto pravilo vrijedi i za „se“ i za „sam“.
-
Gledaj kako klitika skače kad rečenica ne počinje glagolom. „Vidim ga“ — glagol prvi, „ga“ iza njega. No ako počneš s „Danas“: Danas ga vidim. „Danas ga vidim.“ Sada je „danas“ prva riječ, pa „ga“ skače odmah iza nje — daleko od glagola „vidim“. Klitika prati drugo mjesto, što god tu bilo prvo.
-
A kad ti treba dugi oblik? Tri slučaja. Iza prijedloga uvijek ide dugi: „za njega“, ne „za ga“. Kad nešto naglašavaš: „Vidim njega, ne nju“. I kad odgovaraš jednom riječju: „Koga?“ — „Njega“. Inače, u običnom govoru, kratki oblik.
-
Pogledaj prijedlog na djelu. Iza prijedloga poput „za“ mora doći dugi oblik — klitika tu ne može stajati: Ovo je za njega. „Ovo je za njega.“ Kažeš „za njega“, nikako „za ga“. Iza prijedloga uvijek dugi, naglašeni oblik. Zapamti to kao čvrsto pravilo.
-
A sada glavna zamka — razlog zbog kojeg si ovdje. Ne stavljaj dugi oblik posvuda. „Vidim njega“ bez posebnog naglaska zvuči ukočeno i kao iz knjige. U normalnoj rečenici to je naprosto „Vidim ga“.
-
I druga česta pogreška — stavljaš klitiku na početak rečenice. „Ga vidim“ ne valja jer klitika nikad nije prva. Mora iza prve riječi: „Vidim ga“ ili „Danas ga vidim“. Drugo mjesto, uvijek.
-
Da rezimiramo. Za svakodnevni govor rabiš kratke zamjenice: akuzativ me, te, ga, je, nas, vas, ih; dativ mi, ti, mu, joj, nam, vam, im. One su klitike — nikad prve, uvijek na drugom mjestu. Dugi oblik — njega, tebe — čuvaš za naglasak i iza prijedloga. „Vidim ga“, ne „Vidim njega“.