Prezent glagola « biti » u srpskome: kratki i naglašeni oblici
Ako vam je materinski jezik hrvatski, prezent srpskoga glagola « biti » jedna je od najlakših tema koje ćete sresti, jer sustav je gotovo istovjetan vašemu. I u srpskome glagol « biti » ima u prezentu dva niza oblika za svako lice: kratke, nenaglašene enklitike — sam, si, je, smo, ste, su — i pune, naglašene oblike — jesam, jesi, jeste, jesmo, jeste, jesu. Značenje je isto, a razlikuju se po uporabi, baš kao kod vas. U svakodnevnom govoru prevladavaju kratki oblici: « Ja sam student. » (Ja sam student), « Ona je umorna. » (Ona je umorna), « Mi smo kod kuće. » (Mi smo kod kuće). Te su riječce nenaglašene, naslanjaju se na prethodnu riječ i nikada ne mogu stajati na početku rečenice. To je pravilo drugoga mjesta: enklitika dolazi iza prve naglašene riječi. Zato ne kažemo « Sam Ana. » nego « Ja sam Ana. » — pravilo koje već savršeno poznajete iz hrvatskoga. Puni se oblici rabe kada treba samostalna, naglašena riječ: na početku rečenice, za isticanje, za samostalan odgovor (« Jesam. » = « Da, jesam ») i u mnogim da/ne pitanjima: « Jesi li gladan? » Pošteno rečeno, prava je razlika prema hrvatskome sitna i svodi se na pojedine oblike i pravopis. Najuočljivije je 3. lice jednine punoga oblika: u hrvatskome standardno glasi « jest », a u srpskome « jeste ». Drugdje ćete primijetiti i ekavski izgovor umjesto ijekavskoga (npr. « lepo » prema « lijepo »). Sve ostalo prenosi se gotovo savršeno, pa ovu temu možete svladati za nekoliko minuta.
Primjeri
- Ja sam student. I am a student.
- Ona je umorna. She is tired.
- Jesi li gladan? Are you hungry?
Cijela lekcija
Sve iz videa, u tekstu.
-
Evo pogreške koja te odmah odaje kao početnika u srpskom: započeti rečenicu riječju za jesam. Jednostavno ne smije doći prva — a razumijevanje zašto otključava ti najvažniji glagol u jeziku.
-
Glagol je biti. Najčešći je glagol u srpskom, i ima zaokret koji vrijedi znati.
-
Biti ima za svako lice dva prezentska oblika: kratki, nenaglašeni za svaki dan, i dugi, naglašeni za naglasak ili za početak rečenice.
-
Pogledajmo kratke oblike u cijelosti. Njih ćeš izgovarati gotovo u svakoj rečenici. Čuj kako su laki i brzi — gotovo se oslanjaju na prethodnu riječ. sam, si, je, smo, ste, su
-
Evo na djelu. Ja sam student. Riječ sam stoji na drugome mjestu, odmah iza ja. Ja sam student.
-
Još jedna. Ona je umorna. Kratki oblik za je jest je — opet drugi, oslonjen na prethodnu riječ. Ona je umorna.
-
I u množini: Mi smo kod kuće. Smo znači smo za mi, uredno na drugome mjestu. Mi smo kod kuće.
-
Obrazac u sva tri: kratki oblik nikad ne dolazi prvi. Enklitika je, prelagana da započne, pa klizne na drugo mjesto.
-
Evo klasične početničke zamke. Ne možeš reći Sam Ana za Ja sam Ana — enklitika nema na što se osloniti. Stavi riječ ispred, poput ja, i sam dobiva svoj dom na drugome mjestu. Ja sam Ana.
-
A ako želiš početi s biti, da odgovoriš Da, jesam? Tu blista puni oblik. Jesam stoji sam kao snažno jesam. Jesam.
-
Puni oblik postavlja i mnoga da-ne pitanja. Jesi li gladan? počinje s Jesi, a slijedi mala upitna riječca li. Jesi li gladan?
-
Podjela rada: u rečenici kratki oblik na drugome mjestu. Za početak, odgovor da jesam ili naglasak, puni oblik.
-
Zapamti tri stvari. Kratki oblik — sam, si, je, smo, ste, su — stoji na drugome mjestu i nikad ne počinje rečenicu. Puni — jesam, jesi — za naglasak i pitanja.
